Kanoni (tipa: "Епископ, или презвитер, или ђакон, који се са јеретицима само и молио буде, нека се одлучи"),
ne odnose se na strogu zabranu molenja sa hriscanima koji danas postoje, jer svi oni, danasnji hriscani:
-hriscani rimokatolicke crkve,
-hriscani tradiciolanih crkava protestantizma protiv pape
(luteranci, anglikanci, kalvinisti.. baptisti),
-hriscani orijentalni i
-hriscani crkve istoka tj. asirske crkve
(rodna crkva naseg Sv. Isaka Sirina ili Ninevljanskog),
ispovedaju, u sustini, istu apostolsku veru u Hrista,
sto nije bio slucaj sa ovima za koje kanoni zabranjuju da se zajedno molimo!
Nije se sa onim jereticima bilo moguce moliti, jer su oni bili u glavnom gnostickomisleci,
prosto receno, nas Bog nije bio i njjihov (gledano po onome sta su ispovedali!).
Medjutim,
gore pobrojani, polazeci od onoga osnovnog i sustinskog,
a sto je zajednicko svim danasnjim hrisanima (cemu u prilog idu i najnovije saborno donete izjave
koje su dostavili po pitanjima svog ispovedanja vere),
daju prostora za iskricu - stati i zajedno se pomoliti Onome u koga zajedno verujemo.
Ako su svi voljni i spremni da saslusaju i razumeju suprotnu stranu, u medjusobnom, ekumenskom razgovoru,
a potvrdjeno je iz dosadasnjeg iskustva da jesu (slava Bogu), u duhu bratskog odnosa, mogu uvideti
i (hvala Bogu) uvidjaju, da u svojim molitvama odaju istu slavu i velicinu, svi zajedno isto ispovedajuci Hrista,
odajuci mu istu slavu i cast, silu i vlast, klanjanje i poslusnost, zajedno sa Ocem Njegovim i Svetim Duhom,
Njemu kao Stvoritelju svega i Spasitelju svih.
Na ovom putu ohrabruje svest da je neuporedivo manja razlika danas izmedju hriscana,
nego izmedju onih duhoboraca i hriscana,
koji su, doduse na kraju prihvatili da Duh Sveti nije stvorenje,
ali da nije ni osoba (licnost), a pored toga Sv. Vasilije Veliki obaveza prezvitere
da ih prime u evharistijsko opstenje!
Naravno,
okolnosti u kojima je Crkva bila u vreme Sv. Vasilija Velikog bile su drugacije od danasnjih.
Danas mozda i nije potrebna tolika ikonomija koju je Sv. Vasilije Veliki zagovarao
ali imati ovakva zajednicka molitvena sozercanja, poput molitvenih osmina u Dubrovniku i sl.
svakako ne treba osudjivati.
Uzmimo i primer Svetog Nikolaja Lelickog, Ohridskog i Zickog,
koji se molio i sa drugim hriscanima u Americi, vodio dijalog ljubavi i cak,
ako je i to zaista istina, pricascivao baptisticku decu.
Sveta SLOGA Srbina Spašava.