Ne, takvo mišljenje ne dijelim s njim, niti bih takvo što podržavao. Svoje mišljenje sam o tome već naveo bio na istoj temi (ali je izgleda ostalo neprimjećeno u mnoštvu komentara i stranica). Ovdje to mogu ponoviti:
Svi se možemo složiti da indoktrinacija djece je od velike važnosti, jer tada nam se "ugrađuje" struktura načina našeg razmišljanja. Kao što nas uče gramatici govora i pisma, ispravnom računanju, tako nas podučavaju metafizičkom vjerovanju, štovanju Boga ili bogova, idealiziranju ove ili one ideologije, odanost Führer-u, naciji, partiji i slično.
Naime, u tom dobu se naše kritično razmišljanje nije dovoljno razvilo i tada smo posebno podložni autoritetima. Mi smo skloniji povjerovati osobama koje su nam bliske i koje nam nešto znače, nego li osobama koje su nam strane. U tom dobu smo ovisni o egzistenciji autoriteta, da bi uopšte preživjeli.
Indoktrinacija je namjerna manipulacija ljudi putem informacija da bi se ideologične namjere sprovele ili kritika odbacila, odnosno onemogućila. Forma indoktrinacije je jednostrana. što bi značilo: Ideologiji suprotne informacije se ne navode i, da bi se takvo što (kritika, sumnja) spriječilo, uspostavlja se cenzura. Često se prijeti i kaznama kao posljedicama neposlušnosti.
Stoga, naravno, želimo se oduprijeti indoktrinaciji naše djece, jer niko ne želi da mu se od djeteta napravi, u neku ruku, poslušni (može i bezumni) robot. Dakle, to protivljenje indoktrinacije djeteta smatramo ispravnim i opravdanim pravom.
Eh sad, uvjeren sam (ostavljam mogućnost da me razuvjerite) da mnogi ateisti smatraju da bi trebalo zabraniti vjeronauk u školama bas zbog indoktrinacije. Dotle dijelim to mišjenje. No, tu nije kraj. Takođe veliki broj ateista smatra da bi, umjesto vjeronauka, u školi djecu trebalo podučavati da Bog ne postoji, i pojašnjavati im da takvo što bazira na krivim pretpostavkama i da može donijeti veliko zlo. šta sad?
Kao prvo, i sam ne bih želio da neko određuje kojoj indoktrinaciji će moje dijete biti podloženo. Pogotovo to ne bih želio ako tu indoktrinaciju smatram lošom. No, to pravo ima (ili trebao bi imati) i svatko drugi. Dakle, ako želim jedno pravo za sebe, tada - da bi to bilo ravnopravno - to pravo moram dozvoliti i drugima. Stoga smatram da ne treba zabranjivati mogućnost vjeronauke. A, i zašto bi? Ako je nekom stalo do indoktrinacije djece u neka religiozna pripovjedanja, neka izvole. Neka se otvaraju privatne ustanove za to.
To je mnogo jeftinije i poštenije, nego li da se troše izdvajanja svih poreznika za ovu ili onu vjeronauku kojima se daje prednost zbog ove ili one cifre pripadnika neke religije, a zbog manje cifre pripadnika neke druge religije (ili ateista) da se oni izostavljaju. Stoga ne bi trebali da očekujemo da država snosi troškove (dakle, izdvajanja svih poreznika u državni budžet) i odgovornost za religiozni odgoj (indoktrinaciju) u iste.
Smatrati da treba zabraniti vjeronauku u školama, jer smatramo da je njihov nauk pogrešan ili štetan, je slab argumenat. Naime, sa istom vrijednošću takvog argumenta i teisti bi mogli da se pozovu na njihovo mišljenje o ateizmu. Stoga smatram da u školama treba da se uči i podučava ono što je svima potrebno. Pod time podrazumijevam da se djeci pruži "alat" s kojim sami kasnije mogu da odluče šta smatraju da je dobar izbor za njih. Dakle, podučiti ih ispravnom korištenju znanja, načinima razumne provjere kao i zdrave količine sumnje.
Kao drugo, podučiti djecu, omladinu "ruglu" (pri tome ne smislim na proste izlive) sistema moći je pedagoški vrijedno. Naime, oni trebaju da nauče biti kritični i sumnjičavi - a, ne da bivaju poslušni bez opravdane osnove. Učiti ih recitiranju Kur'ana, Biblije ili ateističkih argumenata, recitiranju citata Marx-a, Tita, ili i Dawkins-a u školi smatram istom greškom. Rekoh greškom, iako se areligozno vaspitanje nemože poistovjetiti sa religioznim. No, areligiozno vaspitanje ne uključuje samo podučavanje ateističkog nazora.
Пријавите се »
Региструј се
2
Ова тема је закључана
Предраг Стојадиновић, за February 02 2012 - 00:12, каже:
Назад на врх
